SLUGA BOŽJI

fra Ante Antić

Kratki životopis časnoga sluge Božjega oca fra Ante Antića i tijek njegove kauze za beatifikaciju

Časni sluga Božji o. fra Ante Antić, franjevac, rođen je 16. 4. 1893. u mjestu Šepurine (otok Prvić) kao šesto od desetero djece u kršćanskoj obitelji, od oca Tome i majke Tade r. Vlahov. Rodio se nakon strašne oluje na moru, neposredno nakon roditeljskog zavjeta sv. Anti Padovanskom. Na krštenju, 8. 5. 1893., u crkvi sv. Jelene dobio je ime Ante u čast sv. Ante i ime Marko u spomen najstarijeg djeteta. Nakon krštenja roditelji su se s Antom vratili u Zaton kod Šibenika, gdje je napredovao u znanju i rastao u milosti pred Bogom i ljudima.
Kao ministrant i odličan učenik, nakon šestog razreda osnovne škole odlazi 1905. godine u Franjevačko sjemenište u Sinju, gdje postaje odličan gimnazijalac u vladanju, postojanosti, urednosti te pobožan uzor svima.
U novicijat ulazi 17. 9. 1911. na Visovcu dajući sebi naizgled na veoma neobičan način ime fra Ante, a na kraju novicijata, 17. 9. 1912., kod prvih redovničkih zavjeta i ime Marija (fra Ante Marija Antić) zbog velike pobožnosti prema Majci Božjoj.
Veoma ponizan, veseo i blag završava studij filozofije u Zaostrogu (1912. -1914.) i teologiju u Makarskoj (1914. – 1918.), a sav uronjen u Boga primio je svećenički red 29. 7. 1917. u crkvi sv. Lovre u Šibeniku. Nakon mlade mise uprava Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja dodjeljuje mu najodgovorniju i najtežu službu magistra (odgojitelja) klerika, koju je u punoj predanosti Bogu revno i sveto obavljao u Makarskoj (od 1917. do 1946.) i u Zagrebu (od 1946. do 1956.).
Od 1956. pa do svoje svete smrti, 4. ožujka 1965. u samostanu Gospe Lurdske u Zagrebu vrši službu ispovjednika i duhovnog vođe. Živio je u svemu kreposno, bogobojazno i čovjekoljubivo, sve čineći iz ljubavi prema Bogu i svakom čovjeku. Svi su ga već za života smatrali svetim, a još više nakon smrti, jer je svojim zagovorom, kao Božji posrednik, mnoge milosno i čudesno utješio, pomogao, što uvijek čini onima koji mu se utječu.
Za Antićevo proglašenje blaženim završene su obje kauze (o životu, krepostima i glasu svetosti 1995. i o vjerojatnom Božjem čudu po njegovu zagovoru 2000.) na nadbiskupijskom procesu u Zagrebu, a Kongregacija za kauze svetih u Rimu objavila je 2006. Poziciju o Antićevu životu, krepostima i glasu svetosti (Positio super vita, virtutibus et fama sanctitatis) u dva sveska. Vijeće od 9 teologa konzultora Kongregacije za kauze svetih, nakon što je proučilo Poziciju, na svojoj sjednici 26. studenog 2013. pod predsjedanjem promicatelja vjere mons. Carmela Pellegrinia donijelo je jednoglasnu pozitivnu ocjenu o svetosti, tj. o junačkom stupnju kreposti Sluge Božjega. Kongregacije je tiskala Relaciju promicatelja vjere i ocjene konzultora (Relatio et Vota congressus peculiaris super virtutibus) 2014. I sam promicatelj vjere izjasnio se potvrdno o svetosti Sluge Božjega i relaciju zaključio riječima: »Na kraju sjednice teolozi konzultori složili su se oko činjenice da je sluga Božji Ante Antić valjan uzor koji treba preporučiti mladim redovnicima i svećenicima.« To je potvrdila sjednica kardinalske komisije (ordinaria) 14. travnja 2015. Konačni sud donio je sveti otac Franjo 5. svibnja 2015. odobrenjem Dekreta o krepostima.
Kauza o čudu, koja je u Zagrebu uspješno završena 2000., od medicinskih stručnjaka na Kongregaciji za kauze svetih u Rimu nije prihvaćena. To od nas traži još veće i jače molitve i širenje glasa svetosti Sluge Božjega prema crkvenim propisima.

Fra Josip Šimić

svjedočanstva

Svjedočanstva o Božjim čudesima po molitvama fra Ante Antića tijekom ovozemaljskog života i uslišanjima po njegovom zagovoru s Neba

fra ante nam govori

Iz bogate ostavštine fra Antinih pisama koje je slao redovnicima i redovnicama, ali i mnoštvu laika diljem Hrvatske

fra antini citati

Izdvojene misli sluge Božjeg postavljene u fotografije i slike