Moja sestra Margita Machiedo razboljela se je nakon što je naporno njegovala drugu sestru u njezinoj bolesti. Liječnici su ustanovili veliko zasjenjenje oba pluća, odredili terapiju antibioticima, vitaminima i glukozom. Nakon 10 dana rendgenske slike su pokazivale smanjena zasjenjenja, ali je sestra pala u komu (nesvijest) koja je potrajala nekoliko dana. Liječnici su mi tada rekli da je stanje takvo da medicina ne može pomoći, ali ako vjerujem u Boga neka se molimo. U kratkotrajnim trenucima kada se sestra budila iz kome fiksirala bi jednu točku na zidu, teško je disala i po svemu se vidjelo da je kraj blizu.
U tom teškom trenutku obratio sam se ocu Anti Antiću s molbom da se u ime proslave Boga izmoli ozdravljenje ove moje sestre (ako Bog tako hoće).
I doista, nakon dva dana gotovo nepromijenjenog stanja, sestra je došla k sebi, počela je govoriti razgovijetno i smisleno, uzimati hranu redovito i u dovoljnim količinama. Temperatura se posve normalizirala. Od tog trena oporavak je bio brz i izvanredan, čak je i njen stari gotovo astmatični kašalj je posve nestao. Sada ona već šeće vrtom, pomaže u kući i dobro se osjeća.
Mislim i čvrsto vjerujem da je Bog preko o. Antića pomogao i ozdravio moju sestru, a otac Antić nije se jednostavno mogao oduprijeti molitvima koje su išle u prvom redu za proslavu Boga, a to je on jedino za čitavoga svog života i nastojao – proslaviti Boga.”
Dragoš Machiedo (Zagreb) – na blagdan Srca Isusova 1972.
(“Dobri otac Antić” – glasilo Vicepostulature sluge Božjeg oca Ante Antića / broj 3, 4 / Zagreb 1972.)