Bila sam u Zagrebu. Baš sam 13. lipnja posjetila grob o. Antića. Pripremala sam se što ću mu reći. Mnogo toga. Kad sam tamo došla, sve sam zaboravila. Znala sam samo da sam tu, a tu je i otac Ante sav u cvijeću. Miris cvijeća oko njegova groba spaja se s mirisom njegove svetosti. Zato je ugodno bilo biti tu, uz oca Antu. Tu čovjek postaje bolji kao nekad kad je mogao doći k njemu.
Hvala ti, oče Ante!
“Ćerce, ako ti je potrebno, dođi k meni svaki dan!”
Cvijeće miriše… svijeće gore… i izgaraju.
Bacam još jedan pogled. I moje tri male voštanice izgaraju uz oca Antu. Moram otići… Sretan imendan! Moli se za me, za moju mamu, za nas sve… Moli se…
“Da ćerce, molim se za te, molim se za te, molim se za vas…”
Hvala, hvala, hvala!
Dr. Desa Barić, Zadar
(“Dobri otac Antić” – glasilo Vicepostulature Sluge Božjeg fra Ante Antića / broj 1-2 / Zagreb 1980.)