Želim podijeliti svjedočanstvo koje sam doživio prošlog tjedna. Vozio sam se do Kvaternikovog trga u tim jutarnjim satima, a u autobusu smo bili samo jedna starija časna sestra i ja. Iako to putovanje nije trajalo baš dugo, počeli smo razgovarati. Na kraju razgovora rekao sam joj da sam jedan od administratora mrežne stranice posvećene sluzi Božjem ocu fra Anti Antiću, a tada mi je ona kazala kako bi mi nešto rado ispričala.
Taman smo došli smo na zadnju stanicu i ona je počela priču.
“Kao mlada časna sestra bila sam na Šalati. Jednog mi je jutra, mislim da je to bilo 1964. godine, prišao pogrbljeni fratar i predstavio se kao fra Ante Antić. Pitao me je mogu li ga pustiti u kapelicu da se pomoli. Naravno, pustila sam ga. Kada je završio molitvu došao je i rekao mi: “Sestro mogu li Vas nešto zamoliti?“
“Recite, Oče, što…“
– Biste li me blagoslovili?
Rekla sam mu kako ne dolazi u obzir da ga ja kao mlada sestra blagoslovim, ali mi je on kazao da će mi biti žao ako to ne napravim. Pa ipak, nisam to učinila.
Fra Ante je preminuo i bio sahranjen na Mirogoju, a meni su se od tog našeg susretu zaredali veliki problemi. Nakon nekog vremena pošla sam na njegov grob i nakon molitve rekla: ‘Dragi fra Ante, oprosti mi što te tada nisam blagoslovila, eto došla sam te sada blagosloviti.’
Nakon tog mog blagoslova u životu mi je gotovo sve krenulo na bolje.”
Hvala dragoj časnoj sestri što je podijelila ovo svjedočanstvo iz života našeg dobrog oca Ante Antića.
M.V.
(www.otacanteantic.com, 11. studenog 2025.)