Fra Paško Andrić dugo godina živi u Argentini. I on je član kustodije Prečistog Srca Marijina u toj zemlji. S radošću mi je ispričao svoj susret s ocem Antićem: “Bilo je to koncem veljače godine 1945. Išli smo iz Dubrovnika prema Trogiru. Bila je to grupa teologa (franjevaca, dominikanaca i svjetovnih bogoslova). Svi smo bili mobilizirani. Na putu smo se navratili u Makarsku gdje su nas braća lijepo primila. Došli smo i do oca Ante Antića. On nas je uveo u jednu kapelu. Kleknuo je i dugo molio. Zatim je pošao prema Gospinu kipu, gdje je također neko vrijeme ostao u molitvi. Nakon kratke pauze okrenuo se k nama. Gledali smo njegov svetački lik pred sobom. Dobro se sjećam riječi koje je tada rekao: “Braćo, budite mirni! Ja vam garantiram da nitko od vas u ratu neće poginuti.”
Tako je i bilo. Dok se mnoga braća nisu više nikad vratila svojim domovima, od naše grupe nitko nije poginuo. Prolazili smo i mi krizu “Scile i Haribde” ratnih godina, ali smo svi ostali živi i zdravi. Uz Božju pomoć i molitvu ostale braće, pratio nas je posebni blagoslov i molitva oca Ante Antića. Bit će mi drago da se jednog dana nađe na oltaru, i to što prije.
Svjedočanstvo zapisao: Fra Mario Jurišić
(“Sluga Božji dobri otac Antić” – glasilo vicepostulature sluge Božjeg fra Ante Antića / broj 4 / godina 1989.)