Otac Ante razgovara sa svojim prijateljem, odvjetnikom, doktorom A. Usred razgovora, prekinuvši temu, otac Ante naglo pogleda doktora, nasmije se i s tonom u kojem se krila molba i nukanje reče mu:
— Hajde, izvadi hiljadarku!
Odvjetnik se trgne i začuđeno pogleda oca Antu, ali samo jednu sekundu. Odmah se snađe. Razumio je situaciju. Nasmije se. Maši se za i pruži ocu Anti dvije hiljadarke.
— Hvala, doktore. To je za jednu sirotu. Doći će popodne.
(Otac Ante Katalinić: “Dobri otac Antić – Treptaji srca među tvornicama”)