Moj susret s ocem Antićem dogodio se slučajno, preko Facebooka, i tada sam se u teškom očaju probala izvući iz ralja depresije i anksioznosti. Nisam vremenski dugo bila u tome stanju, jednostavno me tadašnje životne prilike srušile kad sam bila najviše oslabljena poslije poroda. Mislila sam da sam vjernica, ali ne kao danas – ni blizu...
Svaki dan sam sakupljala zadnje atome snage da bih izmolila devetnicu. Molila sam fra Antu da me zagovara pred Bogom, da me iščupa iz te rupe u kojoj sam bila. Braćo i sestre moje molitve su bila uslišane. To je bilo 2020. godine i već neko vrijeme imam potrebu napisati svoje svjedočanstvo jer to je moj dug.
Nisam osoba koja se previše žali. U životu sam imala jako puno stvari koje su me vukle na dno, ali sam se većinom oslanjala na sebe. Pogrešno naravno! Nakon dvije godine stiže mi dijagnoza karcinoma. Svoje sam pouzdanje stavila u Boga i fra Antu Antića. Došla sam u Zagreb i tri dana prije operacije slučajno doznala gdje se nalazi fra Antin grob. Dragi Bog me poveo da dođem do njega, zahvalim mu za milosti koje sam već primila te da me i dalje zagovara.
Imala sam puno prepreka do operacije, ali me providnost vodila i znam da me fra Ante Antić zagovarao do kraja. Izmolio mi milost ozdravljenja od depresije i opet me vodio kad mi je stigla dijagnoza karcinoma, a potvrda mi je bila ta da sam se našla na njegovu grobu zahvaljujući mu na svemu. Sve je prošlo u najboljem mogućem ishodu. Ja sam danas zdrava žena. Hvala Bogu i ocu fra Anti.
Božji blagoslov!
(anonimno svjedočanstvo pristiglo na stranicu www.otacanteantic.com 3. studenog 2025.)