“Ja sam otac kćeri Petre. Moja obitelj imala je veliku čast i milost da smo doživjeli po zagovoru oca Ante Antića Božju pomoć da nam Petra ostane živa i zdravo dijete.
Kao mala beba Petra je bila u hodalici i tako jednom zajedno s hodalicom pala niz stepenice. Zatiljkom glave udarila je o stepenice, slupala glavu i ostala bez svijesti. U teškom stanju prebačena je u bolnicu. Bila je u komi. Doznali smo od liječnika da nema gotovo nikakve šanse da ostane živa.
Kako sam župljanin ove župe Gospe Lurdske i znali smo za oca Antu Antića, pozvao sam čitavu obitelj da pođemo moliti na grob oca Ante Antića, da se molimo njegovu zagovoru. Tako je i bilo. Došli smo svi skupa na grob Sluge Božjega i usrdno se molili, a potom pošli k glavnom oltaru pred Presveto Otajstvo, kao i pred oltar Majke Božje Lurdske gdje smo molili. Nakon toga smo se puni tuge, žalosti i shrvani vratili kući ne znajući što je s našom kćeri Petrom.
Došavš iz crkve kući, nazvali smo telefonski bolnicu. Javila se medicinska sestra koja nas je preporučila i kazala nam odmah radosne i doslovno ove riječi: “Pred 15 minuta vaša kći je došla k svijesti. Ustala se na krevetiću, ali ne znamo vidi li na svoje oči, hoće li čuti i govoriti jer od udarca glavica joj je bila sva deformirana, a uz to i teška koma.”
To ozdravljenje zbilo se onoga trenutka kada smo molili pred grobom o. Antića za njegov zagovor, a potom pred Presvetim Oltarskim Sakramentom.
Nekoliko dana nakon toga Petra je bila zdrava kao da se ništa nije bilo ni dogodilo. Došla je doma i mi smo svi zahvalni dragom Bogu za uslišane molitve po zagovoru sluge Božjega o. Ante Antića. To je za nas velika Božja milost po Njegovu sluzi o. Antiću.
Završavam da smo ovu posebnu milost ozdravljenja željeli javiti Vicepostulaturi o. Antića odmah nakon samog ozdravljenja.”
Petar Miketić
(Znanstveni skup: “Posvećeni život i sluga Božji o. fra Ante Antić” / Zagreb 1996.)