Moli, puno moli za svećenike

U srcu našeg blagopokojnog oca Ante Antića bilo je mjesta za sve. S velikom ljubavlju bdio je nad svim dušama koje su mu dolazile iz raznih staleža. Svima je bio sve radi Krista. Svima se radavao. Svakoga je primao otvorena srca, uživljavao se u njegove probleme duše i tijela i svima je velikodušno pomogao. Ali pored te njegove ljubavi prema svima bila je njegova dobrota još posebno rezervirana za ljubimce njegova srca – za svećenike.
Oni su kod njega uživali i posebni privilegij. Njih je primao s još većom očinskom bratskom dobrohotnošću. Veoma ih je i poštivao. Opazila sam to iz njegova vladanja prema svećenicima, a takoder i iz razgovora s dobrim fra Antom. Jednom sam nakon dugog čekanja došla k njemu na red za svetu ispovijed. On me zamolio neka još malo iziđem i pričekam, a k njemu neka dođe svećenik koil stoji pred vratima. Uz to mi je blago dao do znanja da subraća svećenici imaju kod njega prednost. Kasnije se slično ponovilo još nekoliko puta pa iz ovoga znadem da je to kod njega bila uobičajena praksa. To je bio samo mali vanjski izraz njegove velike unutarnje ljubavi i brige za svećenike. On ih je sve želio vidjeti duhovne, revne, svete…
Za vrijeme Koncila, prilikom jednog posjeta dobrom ocu Antiću, došla je riječ i na probleme svećenika. Rekao mi je tada: “Pokrenule su se mnoge dobre stvari i mnogo će dobra iz toga proizaći za svećenike. Ali uz dobre stvari uzburkalo se mnogo rnutnog iz dubine, pa đavao gleda uhvatiti u mutnom i zavesti svečenićke duše. Ti sada ne možeš sve to razumjet, ali vidjet ćeš kasnije. I Sveti Otac Papa trpjet će mnogo radi toga.”
Poticao me da pojačam molitvu za njih riječima: “Moli, moli kćerce, puno moli za svećenike. Prikazuj se Bogu po Mariji kao žrtva za njih. Svaku večer obnovi svoje zavjete i prlkaži se kao žrtva u naknadu za grijehe svećenika.”
I do sada sam rado molila za svećenike, ali od toga dana oni su postali predmet moje trajne i posebne brige pred Gospodinom.

Grignona

(“Dobri otac Antić” – glasilo Vicepostulature Sluge Božjeg fra Ante Antića / br. 1 / Zagreb 1973.)