Očit je bio o. Antić i kod ovog slučaja:
– Gospodine odvjetniče, jedan je siromašan čovjek izbačen iz stana. Već dugo vremena samo proces ide naprijed, više od jedne godine! Siromašan je on čovjek, ne može platiti ni odvjetnika. Biste li ga Vi, gospodine odvjetniče, mogli braniti?
“To ne mogu, oče Ante, učiniti ovog mjeseca, a ni slijedećeg. To ću učiniti u prosincu.”
– Molim vas, gospodine odvjetniče, pomozite mu!
“Ali vi, dobri oče Ante, molite da se dobro završi slučaj, parnica će biti u subotu. Govoreći vam ljudski, parnica u subotu nema nade, ali ja sam je uzeo jer ste vi molili da to učinim.”
– Molit ću,, molit ću! Vidjet ćete da će Bog primiti vašu žrtvu. Sve će uspijeti po Božjem.
Naravno, uvijek je za o. Antu sve isti plaćao Gospodin!
I kad je god bilo da mu je koji odvjetnik dolazio na svetu ispovjed, gotovo je sigurno da ga je o. Ante pitao nakon ispovijedi poznaje li još nekoga pravog odvjetnika koji bi mogao, radi Božje ljubavi, braniti njegove štićenike. Tako je dobri otac Antić imao na raspolaganju i u pripravi veći broj odvjetnika jer nije želio previše opterećivati samo pojedince.
Bilo je za dobroga i vjernoga slugu samo jedno važno; da što više ljudi čine dobro iz ljubavi Božje.
(Fra Matej Kuhar – Cuccari / Dobri i vjerni sluga / Život i duhovni rast sluge Božjeg fra Ante Antića (1893 – 1965) / Zagreb 1998.)