Prije dvije godine žena mojega prijatelja trebala je poći na tešku operaciju. Dugo se odlučivala i konačno odvažila. Zbog pristojnosti trebao sam je posjetiti ne samo prije odlaska nego i u bolnici. Kako je teško samcu koji sve mora raditi bez ičije pomoći, nisam dospio ni jedno ni drugo. No čim sam čuo da je taj dan otišla u bolnicu, počeo sam svaki dan moliti jedan Očenaš, Zdravomariju i Slava Ocu da joj Bog po zagovoru oca Antića pomogne u toj nevolji i potrebi.
Operacija je uspjela, dapače tako dobro, da se ona odlučila za godinu dana ponovno za drugu istovrsnu tešku operaciju. Ja nisam prestao moliti zagovor dobrog oca Antića da joj pomogne, poglavito što je s obzirom na godine pacijentice i težinu operacija trebalo računati i s komplikacijama i s postoperativnim poteškoćama koje mnoge operirane doduše oslobađaju boli, ali ih ograničavaju u kretanju i stvaraju od njih bogalje.
Svega toga po zagovoru dobrog oca Antića nije bilo. Ta je gospođa sada pokretna toliko da se ni ne vidi da je bila dvaput operirana. Obavlja svoje kućanske poslove, kreće se kao zdravi ljudi i nema više nikakvih bolova.
Tantillus
(“Dobri otac Antić” – glasilo Vicepostulature Sluge Božjeg fra Ante Antića / br. 1-2 / 1983.)