“Za Oca Antića zaista se može reći: “Prošao je zemljom čineći dobro.”
Osjećam dužnost da iz vlastitog iskustva navedem primjer gornjoj tvrdnji.
Prije kojih petnaest godina bila sam prevezena u bolnicu radi teške bolesti kojoj se nije mogao pronaći uzrok pa je stanje bilo beznadno.
Već prvih dana došao je otac Antić po svom poslu u istu bolnicu i bio zamoljen od mojih da me utješi i pomoli se za mene. To je on rado učinio. Nisam mogla gotovo ništa govoriti, no on je sa nekom sućuti molio te obećao da će još moliti i služiti Svetu misu za mene. Tješio me, da će sve biti dobro. Otac Antić je svoje obećanje sigurno izvršio i bio je uslišan. Kroz nekoliko tjedana ozdravila sam. Vjerujem da su mi njegove molitve pribavile i više nego što se po ljudskom sudu moglo očekivati.
Nakon nekoliko godina vidjela sam ga na ulici u Zagrebu. Kao i prije, davao je dojam skromnog redovnika, duboko sabran i kao da je vođen jednom velikom mišlju ili očinskom brigom…
Neka ovih nekoliko redaka bude u zahvalu dragom Bogu što nam je dao tako svetog redovnika koji će, nadamo se, i nadalje s Neba činiti ljudima dobro.”
Jedna redovnica
(“Dobri otac Antić” – glasilo Vicepostulature Sluge Božjeg fra Ante Antića / br.1 / Zagreb 1971.)