Fra Ante je čitao duše kod ispovijedi, čitao je misli! Jednom smo upali u veliki dug, nismo platili najam nekoliko mjeseci, a bilo je teško. On se je snašao za nas. Ponizio se pred gvardijanom: “Oče gvardijane, oče gvardijane, posudite mi, posudite mi…” Kad mu je gvardijan dao, on nas je izbavio iz velikog duga. Nekako u to vrijeme došao je iz Splita mnogopoštovani provincijal Lovrić koji je na fra Antin zagovor pred gvardijanom sav taj dug poništio. Tako nas je na svakom koraku pomagao.
No najveća pomoć bila je njegovo duhovno vodstvo cijele obitelji, posebno djece koja su mu bila privržena. Napose ga je volio i slušao pokojni Julio koji mu je uvijek bio pri ruci. Tako smo s fra Antom – po njegovim savjetima – proživljavali izvanredan duhovni život, a mene je znao često upozoriti radi mojih grešaka i mana, čak bi mi se i zaprijetio. No poslije upozorenja postao bi opet kao janje – svetac Božji. Njegove bi me ugodne riječi (kod ispovijedi) svaki put duboko, duboko potresle. Tako bijaše sve do njegove smrti.
Nekoliko dana prije njegove smrti moj mi je Julio, sav uznemiren, javio: “Tata, fra Ante umire!”. Pošao sam ga posjetiti, zahvaliti mu se i preporučiti svoju obitelj njegovu zagovoru kod Gospodina. Čim sam došao na vrata njegove sobe, nisam ni riječi izustio, a on osjetivši me, podigao je ruke na moj dolazak prema meni, naglas mi je rekao: “Hoću, hoću Ivane brate, danas ću te već preporučiti. Doista ću tebe i sve tvoje preporučiti dragom Bogu.”
Ostao sam posve nijem, kao okamenjen, ni riječi nisam progovorio. Tko mu je kazao da sam ga išao za to zamoliti?! Potom sam se okrenuo i otišao u kapelu kraj njegove sobe, pao na koljena. Bog je vidio moje suze i molitve. Znao sam da se rastajem od najvećeg prijatelja života i prijatelja cijele moje obitelji.
Poslije njegove smrti i sve dok njegovo tijelo nije s Mirogoja prenijeto u crkvu Gospe Lurdske, išli smo svaki dan ja i supruga na njegov grob na Mirogoju, osim kada je bilo loše vrijeme. Meni su i danas duboko u srcu njegove riječi: “Hoću, hoću Ivane… preporučit ću te već danas dragom Bogu.”
Tko to može znati i biti siguran da ide ravno k Bogu?
Ivan Sulić
(“Karizme, lik i djelo sluge Božjeg o. Ante Antića” – Zbornik radova prvog sipozija u prigodi 25. obljetnice blažene smrti oca Ante Antića / Zagreb 1990.)