“Dok je boravio u bolnici na Rebru o fra Anti je brinula sestra Matejka, pazila na vrijeme liječenja proročki joj je tada rekao: “Sestro, kako se misli i govori u samostanu o mojoj smrti, evo kada budem mrtav, vi ćete me sestro, staviti u red, dobro ćete sve urediti.”
– Kako ću ja to učiniti, dragi oče, ako vi umrete dolje u samostanu a ja budem radila na Rebru? Daleko smo, a ja uz to imam svoje radno vrijeme?
“Ništa nije važno, vi ćete me staviti u red!”
Vratio se fra Ante u samostan i živio je još gotovo sedam godina. Došlo je vrijeme i za polazak i da se izvrši proroštvo. Sestra bolničarka je došla na jedan kraći pozdrav, ne sluteći ni po čemu vrijeme proročanstva.
Svoje poslijednje godine fra Ante je sve proveo izvan klauzure, te je svatko mogao slobodno doći u njegovu sobu, kako brojne osobe koje su željele Svetu ispovijed ili njegov sveti blagoslov, tako i sestre bolničarke koje su posjećivale i pomagale bolesne redovnike, dvoreći ih i pružajući im propisanu liječničku pomoć i danju i noću.
Fra Ante je zaista bio pri koncu života. Izgledalo je da je došla njegova posljednja ura, jer je liječnik već rekao: “Ove noći neće proći!”
– Ne, ove noći se neće ništa dogoditi – odgovorio je sam fra Ante dan uoči svoje smrti.
Činilo se da je tim riječima želio svima reći: “Ja ću vas obavijestiti kada će biti zadnji trenutak, ali sada – ipak budite mirni.”
No, u samostanu nije bilo baš lako stajati mirno, jer se fra Antina temperatura popela veoma visoko, a srce mu je bilo slabo. Premda je sam sve govorio kao svetac, ipak te noći nije mu bilo lako vjerovati. Sva braća su u samostanu teško proživljavala pomisao da će fra Ante umrijeti.
(fra Matej Kuhar – Cuccari: “DOBRI I VJERNI SLUGA – život i duhovni rast sluge Božjeg fra Ante Antića”/ Zagreb 1998.)