Hvaljen Isus i Marija.
Podijelila bih jedno svjedočanstvo s Vama. Dobri Ante je ponovno pogledao na moju dvogodišnju kćerkicu.
Ona je imala tvrdu stolicu tjednima. Nisam znala šta učiniti i na koji način joj pomoći. Prestala je mokriti od straha. U toj noći sam zbrojila da nije mokrila blizu dvadeset sati. Dan prije sam pokušavala na raznorazne načine pomoći ali nisam uspjela. Uhvatio me nevjerojatan strah. Sjetila sam se ovog sveca koji je izliječio afte u njenim ustima i na grlu i počela sam mu se usrdno moliti. Iz dubine duše sam mu u toj noći vapila da joj pomogne. Masirala sam joj trbuščić, puštala na mobitel šum rijeke kako bih potakla izmokrivanje, molila Vjerovanje. Odjednom me unutarnji glas usmjerava da joj masiram leđa. Pomislim zbog čega leđa, ali sam povezala da bubrezi imaju veliku funkciju u mokrenju pa sam slušajući taj glas masirala leđa i molila, molila, praveći znak križa kroz molitvu. Dugo sam to činila u velikom strahu za svoje dijete. Nakon toga mi dolazi rečenica: “Moli zagovornu molitvu.” Ušla sam na Internet i tražila molitvu. Našla sam je pod naslovom Blagoslovna molitva sluge Božjeg Ante Antića. Taj naslov mi je bio prvi u nizu. Evo isječka iz teksta:
”Dočekivao je svoju djecu s blagoslovom, a s njime ih je i ispratio. To nije bilo obično križanje. Njegov blagoslov bio je djelotvoran. Tek ćemo u vječnosti vidjeti što je on značio.
Nije on uzalud govorio: ”Dijete moje, želio bih da te ovaj blagoslov promijeni!” I u posljednjim danima svog života, kad više nije mogao govoriti, blagoslivljao je. Zadnji dan ni ruke nije mogao dignuti – drugi su mu je morali podržavati za blagoslov.
Evo tog blagoslova:
“Blagoslovio te Bog Otac, Bog Sin, Bog Duh Sveti!
Bio pred tobom da te vodi!
Bio za tobom da te štiti!
Bio nad tobom da te brani!
Ništa ne uspio neprijatelj protiv tebe!
I sin ti bezakonja ne naudio!”
Molila sam i molila ovu molitvu dok nisam ponovno začula unutarnji glas “Spavaj”.
Mislila sam kako da zaspem od ove brige za malenog anđela, ali me obuzeo neki nevjerojatan mir i ja sam zaspala. Usnula sam san da je ona izmokrila jako puno i da je nakon toga imala stolicu. Kraj nje je stajao dobri i blagi Ante. Ja sam se probudila iz tog sna toliko uvjerena da je stvarnost da sam od sreće mislila da ću puknuti. Odmah sam pelenu opipala i kad sam vidjela da je suha neopisiva tuga je obavila moje srce. Ali taj san mi se stalno vraćao u misli i smirio me. Zaspala sam. Sutradan je moj san postao stvarnost. Identičan kao u toj noći. Čak i moja pomoć Mariji bila je u stvarnosti kao i u tom snu. Nisam mogla prestati zahvaljivati ovom svecu na zagovoru koji je poduzeo za moju malenu. Jedino čime mu se mogu odužiti jest napisati ovo svjedočanstvo kao poticaj drugima da ga zovu u potrebi. I da se njegova Blagoslovna molitva širi dalje.
(Neizmjerno zahvalna majka)
R.V.
(svjedočanstvo pristiglo na stranicu otacanteantic.com 9. travnja 2021.)