Dok se danas prisjećam našeg dobrog fra Ante, sjećam se njegova lika – skromnog, jednostavnog i poniznog, sjećam se i nekih pojedinosti vezanih uza nj. Nikad mi nije bilo jasno da li mu je Bog izravno ulijevao svoje znanje i ljubav za svaku dušu koja joj je bila potrebna. U susretu je bio posve jednostavan pa je i mene tako primao i poučavao. Jednom me je upitao da li imam neku posebnu želju, što bih htjela da mi se u životu ostvari?
Rekla sam da bih htjela mnogo putovati, da volim putovanja. On je na to dodao: “O, mnogo češ putovati, vidjet ćeš svijeta“. Želja mi se ispunila. Danas, kad u sjećanju nižem protekle događaj te ih povezujem s Ira Antom preko njega na mnoge duše prosuo mnoge milosti. To se i na mene odnosi. Nakon toliko godina, u crkvi u Međugorju, promatrala sam fra Antine sličice. Učinile su mi se kao ono cvijeće što smo ga njemu donosili, a on bi ga tada, kao dijete majci, radosno nosio Mariji. “Odnesite ga Mariji”, rekao bi.
O, kako je bio dobar sin Marijin! U svom životu sve je radio i molio kao pravi sin Marijin, onako kako je to Isus činio. Kao milosrdna duša, o. Antić se naročito brinuo o mojem zdravlju, molio je nada mnom duge molitve, polagao mi ruke na glavu. Ja sam i ozdravila pa sam ga izabrala da se on cijelog mog života brine o mojem zdravlju. Imala sam problema s nekim malim iskrivljenjima u kičmi, a noga me je boljela. Nisam smatrala potrebnim potražiti liječnički savjet. Uvijek sam se molila fra Anti te sam u Međugorju zamolila Marijin zagovor. Bila sam uslišana.
Dok je bio živ, smatrala sam ga svetim zbog njegova kreposnog života, a isto tako dobrim psihologom i osobom punom iskustva. Mnogi su mi govorili da vidi dušu, da im čita savjest. Meni je lijepo opisao moj karakter i moje naravne sposobnosti, razum je dobar, volja lijepa, a osjećaji se mijenjaju svakog časa. Meni nije mnogo govorio o mojim grijesima, već pogreškama pa nisam bila baš zadovoljna. U susretima bio je sasvim naravan. Znao mi je više puta reći: “Ti moraš rasti, a ja se umanjivati”. Isto tako govorio mi je: “Kada dođeš k meni, moli Gospodina da ne nađeš fra Antu, nego Krista”.
Da, davno, davno je bilo, sjećam se da, sjećam se! O, kad bismo i mi postali tako mali, kao naš dobri fra Ante!
Prof. Božena Novosel
(“Dobri otac Antić”- glasilo vicepostulature sluge Božjega oca fra Ante Antića / Broj 3 / godina 1989.)