“Tko bi to mogao opisati? To treba doživjeti. Vidjeti vlastitim očima. Imala sam sreću da to doživim i vidim prilikom jednog susreta s blagopokojnim fra Antom.
Bio je toga dana neobično raspoložen. Nakon obavljene svete ispovijedi i pouke koju mi je dao ostali smo malo u razgovoru. On me najednom upita: “Kćerce, što sada najviše želiš?” Malo me je osupnulo to pitanje, ali sabravši se časkom u sebi odgovorim bez puno razmišljanja: “Oče, želim da Gospodina zamolite da iz K. (to je moje rodno mjesto) pozove u svoju službu bar 5 djevojaka.”
Kad je čuo moju molbu kao da se u licu preobrazio, bio je nekako sav nadzemaljski lijep, oči su mu imale onaj divan i ujedino čudesan čarobni sjaj. Smješeći se lagano, pun nadzemaljske radosti ponavljao mi je poluglasno: “Dobro kćerce, bit će kako želiš.”
Tada još nije bio nasmrt bolestan, pa bih ga kojiput našla u krevetu, a ponekad u naslonjaču. To je moglo biti negdje lijeti 1963. Do sada je od 5 obećanih primljena samo jedna, a druga je na pomolu.
Moja nada,da će se njegove proročke riječi ispuniti stoji kao klisura. Znam da će ga Gospodin u svemu uslišiti.
To je plaća za njegov sveti život, ili radije: sve je to i njegov život i Božje djelovanje po njemu, velika milost odozgo i čin prevelikog Božjega milosrđa prema nama bijednoj Adamovoj djeci. Zato sam i sama uvijek ispunjena milošću kada se sjetim toga ugodnog doživljaja.”
sestra Grinjona
(Glasilo vicepostulature sluge Božjeg fra Ante Antića / D.O.A. br.2 / Zagreb 1971.)