“Nakon gotovo šest godina počivanja na Mirogoju, upravo 15. prosinca 1970., po nabujaloj želji mnogih poštovatelja i sa sasvim propisnim dopuštenjima državnih i crkvenih vlasti, fra Antino tijelo izvađeno je iz mirogojskoga groba.
Bilo je u cjelini sačuvano. Premjestiše ga u novi, svečaniji lijes i preniješe u novu kamenu grobnicu u crkvi Gospe Lurdske u ulici kralja Zvonimira. Ondje ga i dalje opsjedaju molitelji i štovatelji. Šapću mu kao nekada u njegovoj ispovjedaonici. Uvjereni su da ih čuje i da im odgovara. Navode – dokaze. Tvrde da je moćan.”
(Živko Kustić: “Tješitelj čudotvorni – životni put fra Ante Antića” / Zagreb 1989.)