Moj prvi susret s ocem Antićem bio je u jedanaestom mjesecu godine 1946. Od tada je započeo i intenzivniji put mog duhovnog života. Nakon nekoliko svetih ispovijedi, on mi je sam ponudio duhovno vodstvo. Prihvatila sam ga s velikim strahopštovanjem. U ocu Antiću gledala sam živoga sveca koji sve zna, sve vidi i duboko prodire u dušu. Nakon prve svete ispovijedi zapitao me s mnogo obazrivosti da li mi smije nešto reći (nikad me do tada nije ni vidio ni čuo.) Nakon moga pristanka, najprije mi je opisao moje dobre, a zatim sve loše strane koje su klijale i nicale u dubini moje duše. Ostala sam jednostavno bez riječi.
Od tada je započeo voditi moju dušu s mnogo očinske dobrote, strpljivosti, pažnje i strogosti. Nije podnosio polovičnosti ni oklijevanja. Bila sam tada blizu Zagreba, pa sam mogla dolaziti svakih 15 dana na svetu ispovijed i duhovni razgovor. Nakon dvije godine bila sam premještena u Dalmaciju, ali duhovno vodstvo nije prekinuto, već je nastavljeno pismeno. Zadnje pismo koje sam primila od njega bilo je u siječnju godine 1965. Posjedujem veći broj njegovih pisama. I danas su mi ta pisma hrana i poticaj za moju dušu. U njima se krije veliko duhovno blago. Osjećam se bogata posjedujući ih i kao da njegova svetost izlazi kroz te napisane retke.
Uglavnom su pisana rukom. Kroz ta pisma, on me je savjetovao, opominjao, korio i hrabrio. lako kilometrima udaljen od mene, znao je što se u pojedinom trenutku događa sa mnom. U jednom pismu postavlja mi ozbiljno pitanje što se to sa mnom događa, zašto ne molim i ne razmatram? Kad sam ga zapitala kako je mogao znati za moju duhovnu borbu, a da mu o tome ništa nisam govorila, odgovorio mi je da mu je Bog pokazao moju dušu. Takvih pisama bilo je nekoliko. Stoga nisam mogla drugo zaključiti nego da je čovjek sveta života i da je u uskom sjedinjenju s Bogom. On je radio, opominjao, savjetovao, uvijek Bogom nadahnut. Sretna sam da sam toliki niz godina imala za duhovnog vođu takva svećenika kao što je dobri otac Ante Antić. Ovo potvrđujem i potpisujem.
S. M. Dobroslava Gregov
(“Dobri otac Antić” – glasilo vicepostulature oca fra Ante Antića / broj 4, 1989.)