Margarita Cvitanović ud. Vicenca rođena je u Baškoj Vodi 21. lipnja 1909. godine. Rodila je petero djece. Svi su živi. Jedno dijete pošlo je u svećenike. Don Ivan Cvitanović danas je župnik sv. Duje u Splitu.
Kada ste upoznali fra Antu Antića?
– Još kao djevojčica fra Antu sam upoznala u Makarskoj. Mnogo nas je polazilo k njemu na ispovijed iz našeg mjesta, među njima sam bila i ja.
Što vam je Fra Ante najviše govorio u ispovijedi?
– Ja sam već starija, pa sam dosta zaboravila, jer je to davno bilo. Ipak se sjećam njegovih savjeta, posebno jednoga. Naime, često je preporučivao sakramente i pobožnost Gospi. Tada bi rekao: ‘Tko se bude držao Isusa i Marije neće ići malamento (naopako, stranputicom).
Kako je fra Ante djelovao na vaš duhovni život?
– Nije on djelovao samo na mene, nego na sve koji smo dolazili k njemu išli na razgovor i ispovijed u Makarsku. Sve ono dobro, sveto i pošteno… što je bilo u ono doba strujilo je od fra Ante iz Makarske. Istina, i učiteljica Anka bila je dobra, ali i ona je od njega dobivala upute i savjete koje je prenosila na nas mlade.
Kažete da su i drugi k njemu išli?
– Kod njega je uvijek bio red za ispovijed. Znalo se za njegovo ispovijedanje. Njegova ispovijed bila je poznata u cijelom Makarskom primorju. To je bila prava ‘ambulanta’ gdje su se ljudi liječili.
Kakav je na vas ostavio dojam kao pojava?
– Išao je pomalo zgrbljeno s glavom okrenutom prema zemlji. Pogled mu je bio blag. Vidjelo se na njemu da je svetac. Takva sam ga doživjela u Zagrebu god 1955. Ja i moj pokojni muž Vicenco posjetili smo ga i on nas je prepoznao. Tada je moj muž kazao: ‘Je ,brate pravi svetac!’
Što vi mislite o njegovoj svetosti?
– Fra Ante zaslužuje da bude svetac. Ja se nadam da do toga neće dugo vremena proći. Ja se njemu redovito molim i primam njegov Glasnik. Šteta što se nije pitalo one koji su ga poznavali, jer su sada već mnogi pokojni.
Kako su se mještani prema njemu odnosili kad bi došao u župu?
– Gledali su ga i sa strahopoštovanjem pozdravljali i susretali. Nije često dolazio, ali kad bi došao kao da bi svetac prošetao našim mjestom. Nebo je iz njega mirisalo.
(Fra Mario Jurišić: “Otac fra Ante Antić. Sluga Božji u uspomenama iz Makarskog primorja”)