“Promisli samo što je sve Isus učinio kroz ovo zadnje vrijeme u tvojoj duši? Sve ove prilike vuku te na dobro, na bolje, na savršenije. Nisi ničim zadovoljan jer Te Isus hoće k sebi svega. Otimlje ti svaku vanjsku utjehu, oslon, naklonost, da sav budeš samo Njegov. Daje ti nutarnju sigurnost da On bdije nad Tobom, da Te on čuva.
Miran si, pouzdan u ovom tako strašnom vrtlogu i uzbuni. Ne plašiš se ničega. Božja te prisutnost često prati i napunja. Osjećaš potrebu da budeš sav nutarnji. Sve ti više dosađuju vanjski govori, posjeti, pričanja i beskorisna zadržavanja.
Voliš biti u samoći s Gospodinom. Često imaš posebnih posjeta Božjih koji te napune ljubavlju, mirom, utjehom i većom odcijepljenošću od sebe i stvorenja. Molitva ti je postala hrana, životna potreba, polet srca i svoga duha.
Sada manje govoriš jer duh osjeća više s Bogom i rado se kod Njega i s Njim zadržava. Sve te više obuzima Bog i Njegova sveta ljubav. Stvorenja i sav svijet blijedi, propada, nestaje ga iz tvoga srca i misli.” fra Ante Antić
