“S onima koji bijahu malo ili nimalo skrušeni tj. koji su se često ispovijedali, ali ne uvijek ozbiljno, o. Ante je bio prilično zahtijevan.
Jedna poglavarica koju je o. Antić glasno opomenuo govorila je:
“Oče, spustite glas, vani se sve čuje!”
-Ja želim sestro da Vi dobro čujete.
Spuštajući ponešto glas odgovorio je i nastavio fra Ante: “Želim da Vi dobro čujete i da dobro upišite u glavu što vam govorim i da ne zaboravite da je vrijeme završiti s onim svojim.
“Ja sam rekla, ja želim, ja zapovijedam.”
– Uvijek i samo onaj vaš ja, ja, ja! Jeste li razumjeli sestro? Ovaj put samo koristim vašu formulu: “Ja želim.” Da li ste uvidjeli kod sestara kakvu impresiju ima ta formula? Postupajte sa sestrama s obzirnošću, s ljubaznošću, s blagošću? Riječi oštre, surove i kategoričke nisu primjerene kršćanskoj ljubavi, a još manje onoj redovničkoj. Dosta s kažnjavanjem sestro, prestanite. Zavjetujući se sestre na redovničku poslušnost nisu se one odrekle onoga prava da se s njima postupa s ljubavlju. Toga se nisu odrekle i ne mogu se odreći!
Ne zaboravite!”
(Fra Matej Kuhar – Cuccari: “Dobri i vjerni sluga – život i duhovni rast Sluge Božjega fra Ante Antića” / izd. Vicepostulatura , Zagreb 1998.)