Gospodin me ljubio do vijeka i vodio me je u mom životu kao Dobri Pastir čuvajući me i bdijući na svim stazama moga života. Neprestano mu imam zahvaljivati i blagoslivljati njegovu očinsku dobrotu, ljubav i milosrđe. Moja je najveća dužnost da mu vjerno služim i odgovorim svetoj Njegovoj volji. Njegova sveta volja – to je za mene jedino pravilo i pravi životni program.
Osjećam se tako malenim i bijednim, nevrijednim, a On hoće da vas budem Njegovo dijete i savršeno, sveto dijete. U meni ima mnogo opreka, protivnosti i naginjanja, odricanja od onoga što Bog od mene traži.
Ima nekoliko vremena (2 godine, ovo je treća) da je Isus posebno jače, silnije na vratima moga srca želeći da Mu otvorim, Njemu samome i više nikome drugome. Ja sam se odazvao i od tada počimlje nova perioda – možda novi, drugi život – u mome življenju. Isus je od tada zauzeo potpuno gospodstvo, vlast, upravu u mome srcu, duši i cijelom biću. I prije je on bio moj otac, moj Učitelj, moj Dobri Pastir i sve moje, ali od onog vremena on se jasnije, življe i većom ljubavlju, vlašću, autoritetom služi u mojoj duši. Od tog doba On pokazuje jače svoju ljubav i svoja prava nada mnom i traži od mene potpunu odgovornost, vjernost i poslušnost svakoj svojoj volji i naredbi. Divan je i nedokučiv u svim svojim postupcima sa mnom. Ne mogu nego se klanjati Njegovoj mudrosti, diviti se Njegovoj očinskoj skrbi i naklonosti prema meni, veličati Njegovu dobrotu i ustrpljivost sa mnom.
Na vijeke ću pjevati Njegovo sveto Milosrđe. Sve mi daje, sve za me radi. Vazda je sa mnom. Neka se samo malo trudim oko sabranosti, pomnije, evo Ga odmah sa mnom, uza me i dade se osjetiti u mom srcu i duši. Ako me koji put pusti sama sebi on je opet tu da vidi kako se vladam i da me čuva, ako me moja ćud ili napast hoće da zasjedne i povede u pogibao. Ne mogu izreći i nikad se neću moći zahvaliti za svu Njegovu posebnu susretljivost i Božansku pomoć.
fra Ante Antić
