U mjestu Tučepima pokraj Makarske živi Nediljko Šimić pok. Tome. Ovaj 65- godišnjak još kao dijete sjeća se oca Ante Antića koji je dolazio u Tučepe.
Gdje ste upoznali fra Antu Antića?
– Fra Ante je dolazio k nama u Gornje Tučepi (selo) za župnika fra Krste Radića i spremao nas za prvu svetu pričest. Kad bi dolazio k nama mi bismo djeca tada govorili: “Ide naš sveti Ante!”
Sjećate li se nečega posebnoga iz tih dana?
– Kad smo se prvi put ispovjedili onda nam je rekao: “Eto, sada dolazite čisti na prvu svetu pričest. Isto tako čisti trebate primati i sve druge sakramente u životu.” Toga sam se uvijek držao i sada držim.
Kakav je dojam na vas ostavio fra Ante?
– U životu sam poznavao dosta fratara i popova, pa i biskupa. I sam sam imao brata fra Zdravka, ali nitko na mene nije ostavio takav utisak kao on. Na njegovu licu je odsijevala svetost.
Jeste li kasnije susreli u životu fra Antu?
– Jesam. Bilo je to pred vojsku 1941. Bilo je to teško ratno vrijeme. Donio sam sa sobom vjeru koju je ulio u moju dušu i moje srce fra Ante.
Je li vam otac Antić nešto rekao na rastanku?
– Eh, toga se dobro sjećam. Kad sam polazio od njega onda mi je rekao: “Sinko, budi dobar i pošten uvijek u životu, pa se ne plaši ni vojske ni rata. Molit ću se za tebe.” Vjerujem, da me je ta njegova molitva čuvala i sačuvala.
Znate li da se radi o tome da fra Ante bude proglašen blaženim?
– Znam. Bit će mi drago. To će biti velika stvar za cijeli naš narod, a i za mene. Imat ću dobrog poznanika i zagovornika na nebu.
(Fra Mario Jurišić: “Otac fra Ante Antić. Sluga Božji u uspomenama iz Makarskog primorja”)