Katica Cvitanović rođena je u patrijarhalnoj kršćanskoj obitelji Staničić u Baškoj Vodi 14. travnja godine 1912. Rodila je petero djece od kojih je četvero živih. Sve su se četiri kćeri, Jasna, Ruža, Rika i Ančica, vjenčale u crkvi Gospe Lurdske u Zagrebu, a i svoju djecu tamo su krstile.
Kada ste upoznali fra Antu Antića?
– Kao djevojka išla sam s rodicom Bonom u Makarsku na ispovijed k fra Anti Antiću. Bilo nas je još djevojaka kojima je on bio kao neki duhovni vođa.
Kakav je fra Ante bio čovjek, svećenik, ispovjednik?
– Kao čovjek bio je srdačan i staložen. Kao svećenik kao da nije s ovoga svijeta. Kao ispovjednik bio je pun dobrih i konkretnih savjeta za život.
Koji su to konkretni savjeti?
– Ja sam željela biti časna sestra, a on mi je rekao: “Sestro, ti se lijepo udaj, rodi djecu i dobro ih odgajaj. I majka je velik i uzvišen poziv”. Rodila sam sve kćeri, a da se rodio muškarac dala bih mu ime Ante i molila bih Boga da ga pozove u svećenike redovnike.
Jeste li se pokajali što se poslušali njegov savjet?
– Bilo mi je teško u životu. Mnogo sam pretrpjela, a njegovi savjeti uvijek su mi bili na pameti. Da nije njih bilo, davno bih završila ili u ludnici ili grobnici. Uvjerena sam da on moli za mene jer sam upravo uz pomoć njegovih savjeta odabrala ovaj životni put.
Što vam je fra Ante osobito preporučivao?
– Strpljivost, a onda molitvu. Od molitava osobito čestu ispovijed i pričest, krunicu i put križa. Darovao mi je jedan križ pred kojim sam mogla i u kući moliti tu divnu pobožnost.
Molite li se fra Anti, čitate li njegov glasnik, posjećujete li njegov grob?
– Molim svaki dan. Znam reći: “Moj dragi fra Ante, moraš mi pomoći, jer sam po tvojim savjetima prihvatila ovaj križ.” Čitam i njegov glasnik, a kad dođem u Zagreb, uvijek idem na njegov grob.
Znate li da se radi na tome da fra Ante bude proglašen blaženim i svetim?
– Kad bi do mene bilo, ja bih odmah glasala da bude proglašen svecem. On nije bio kao drugi. On je bio kao da je s neba došao među nas smrtnike.
(Fra. Mario Jurišić “Otac fra Ante Antić Sluga Božji u uspomenama iz Makarskog primorja/Zagreb 1992.)