Moja kćerka Darinka Pleše, zaposlena u Njemačkoj, bila je operirana na žuči pred 7 godina. Poslije operacije neko vrijeme se osjećala dosta dobro, a onda su opet učestali teški, sve teži bolovi. Morala je opet u bolnicu. Nakon svestranih pregleda liječnici se nisu usudili ponovo rezati: “Ako vas otvorimo jetra će vam prsnuti”. Liječili su je injekcijama.
Kada mi je to kćerka javila, odmah sam se utekla ocu Antiću, molila sam se kod njegova groba, a na grob sam postavila kćerkinu maramicu koju sam odmah poslala kćeri da je stavi na bolesnu jetru.
Nakon malo vremena kćer mi je pisala: “Draga majko, netom sam stavila maramicu na jetra, odmah mi je bilo lakše i odmah sam mogla poći s drugim bolesnicama i s njima jesti. Svi su bili iznenađeni. Sada se dobro osjećam.”
Molila sam se ocu Antiću, ne želim biti potpuno zdrava, samo toliko da mogu raditi pa makar me ponešto i boljelo. Kad god osjetim da se opet počinju javljati bolovi svaki puta uzdahnem:”Oče Antiću, nemoj me zaboraviti.”
I opet je sve dobro.
N.N.
(“Dobri Otac Antić” – glasilo Vicepostulature sluge Božjeg fra Ante Antića / broj 2 / Zagreb, 1972.)