Studenticu Nadu zapanjivalo je Antićevo poznavanje njezine duše.
“Kad mislim da Vam nešto moram reći, pa sve smišljam kako da Vam kažem, a kad dođem tamo Vi me upravo to pitate. Ali to nije sve. Kada s Vama razgovaram ne mogu reći da pogađate, nego da čitate ono što osjećam! Kako ste Vi samo mogli znati što se u meni zbiva? To mi naprosto ne ide u glavu. Bez Boga se to ne može protumačiti.”
Student Nikola i kad je otišao iz Zagreba na daljnje studije u inozemstvo, želio je da mu Antić i nadalje bude savjetnikom jer je “toliko puta živo osjetio” da je Antiću “dano” prebirati po njegovoj duši “kao što po klaviru svirač prebire tipke!”
(Vicko Kapitanović: “Kristu suobličen – život i vrline fra Ante Antića”)